Zagrebački Holding  
Mapa webaLinkovi
 
 

Zagreb i plin

Davne 1792. godine znameniti je engleski izumitelj William Murdoch, nakon dugotrajna i uporna eskperimentiranja, prvi put plinom što ga je dobio iz ugljena osvijetlio svoju kuću u mjestu Rudruthu. Znao je da njegov višegodišnji ustrajni rad na tragu Beckerovih I Leboneovih postavki nije bio uzaludan, već ga je, naprotiv, doveo na prag prevratničke novosti – korištenja plina koje će istinski izmijeniti svijet.

Nekom dokonom filmskom gledatelju koji se uživio u sudbine Ingrid Bergman I Charlesa Boyera, zvijezda glasovitog Cukorovog filma Plinska svjetlost, jamačno je teško zamisliti da čak I najveći europski gradovi još na kraju 19. stoljeća, nakon što bi se spustila noć, nisu bili oaze svjetlosti, već prije nalik na kakvo provincijsko mjesto što ga osvjetljavaju titravi plamičci petrolejskih lampi. Pa ipak, bilo je baš tako. Ne treba se stoga čuditi izljevim ushita što ga možemo pročitati u jednom sačuvanom članku iz Vossische Zeitunga, u kojem je neki nepoznati novinar rujna 1826. napisao sljedeće retke:

Sinoć smo prvi put najljepšu berlinsku ulicu Die Linden vidjeli obasjanu najsjajnijom plinskom svjetlošću. Prizorom je bilo privučeno golemo mnoštvo znatiželjnika. Svi bijahu osupnuti. Ulica Die Linden nije bila bolje osvijetljena ni za najsjajnija vatrometa. Blješteće svjetlo izvire ne u malim plamičcima, već u poput ruke širokim plamenovima, a tako je jasno da se na udaljenosti od 20 do 30 koraka još lijepo može čitati pismo.

Na stranu što bez obzira na jačinu svjetlosti čovjek ne može čitati pismo na spomenutoj udaljenosti, ali sve ostalo izvrsno oslikava ushit s kojim je općinstvo u brojnim europskim gradovima dočekivalo plinsku rasvjetu. No, od prvih Murdochovih praktičnih koraka do istinske primjene njegova izuma put nije bio nimalo lak. Trebalo mu je punih šest godina dokazivanja I uvjeravanja, koje je ponekad sličilo borbi s vjetrenjačama, dok je napokon svojim zamislima pridobio prvog većeg korisnika.

Bili su to vlasnici birminghamske tvornice parnih strojeva Boulton and Watt, a koji su mu povjerili instaliranje plinare I postavljanje plinovoda za rasvjetu tvorničkih prostorija. - WILLIAM MURDOCH (1754. – 1839.) radio je kao stariji inženjer u tvrtci Jamesa Watta i Matthewa Boultona, kada su ga 1779. poslali u Cornwall.

Ondje je u mjestu Redruth podigao obiteljski dom, a slobodno je vrijeme posvetio izumiteljstvu. - U svome je domu godine 1792. uveo plinsku rasvjetu, označivši početak onoga što danas znamo kao plinsku industriju. - Već samo to dostajalo je da Murdochu osigura zapaženo mjesto u povijesti izumiteljstva, a njegova kuća u Redruthu postala je, na neki način, kultnim mjestom u inače beznačajnom gradiću. Led je probijen. Uspješno obavljen posao u birminghamskoj tvornici Murdochu je odjednom širom otvorio mnoga vrata. Osvjetljavanje engleskih gradova plinom postaje, kako bismo danas kazali, pravi hit.

London je plinsku rasvjetu dobio godine 1813., a u samo deset sljedećih godina još je 51 grad Ujedinjenog kraljevstva doživio ono što su pompozni Englezi prozvali Glory of Light. Jasno je da ni ostali razvijeni svijet nije želio ostati u marku.

Tako su, primjerice, plinske svjetiljke obasjale Pariz samo dvije godine poslije Londona, već 1818. u svjetlu se kupa i Beč, a Berlin je, kao što vidjesmo iz onoga novinskoga panegirika, svjedočio plinskom čudu u jesen 1826. Da ne bi sve bilo med i mlijeko, na raznim su se stranama svijeta, dakako, brinuli dežurni čuvari javnoga reda i morala. Nisu se mogli pomiriti s narušavanjem tisućljetnog poretka stvari po kojem se, manje-više, s utrnućem prirodnoga izvora svjetlosti posvuda gasio svekoliki javni život.

Tvrdili su da će uvođenje plinske rasvjete ugroziti javni moral i ozbiljno narušiti noćni mir i red u gradovima. Međutim, povratak na staro više nije bio moguć. Posvuda je općinstvo oduševljeno dočekivalo novost, pa niti naš Zagreb, kada dođe njegovo vrijeme, u tome neće biti iznimka.


Ukoliko želite preuzeti cijeli tekst, kliknite na link ispod:

Zagreb i plin
Zagreb i plin